Ljudi su oduvijek pokušavali otkriti „lijek za smrt“ ili barem način kako spriječiti starenje. Estetski zahvati su već itekako prisutno „rješenje“ za vanjštinu, ali što je sa našim intelektom, mozgom, mislima i sjećanjem? Možemo li njima produžiti „rok trajanja“?

Stručnjaci Centra za kognitivno starenje i kognitivnu epidemiologiju na Sveučilištu u Edinburgu proveli su istraživanje kojim su došli do spoznaje kako osobe koje govore više od jednog jezika dementnost pogađa četiri do pet godina kasnije nego osobe koje poznaju samo materinji jezik. Odnosno, osobe koje govore više jezika sporije stare, ali i kasnije dobivaju demenciju ili, primjerice, u kasnijoj dobi od ostalih mogu dobiti Alzheimerovu bolest (https://www.nhs.uk/news/neurology/learning-second-language-slows-brain-ageing/ ). Svaka osoba izvorni je govornik svog materinjeg jezika. To je jezik koji dijete usvaja od rođenja, koji sluša od roditelja, koji reproducira automatski bez razmišljanja o gramatičkim strukturama i pravilima.

U procesu usvajanja materinjeg jezika nailazimo na četiri aspekta tog usvajanja. Prvi je usvajanje glasovnog sustava, drugi je upotreba gramatike, slijedi semantika, odnosno sposobnost razumijevanja i priopćavanja te na kraju sposobnost komunikacije (M.Vilke, A contemporary view on the compromise system of Serbo-Croatian learners of English). Takve kognitivne aktivnosti treniraju naš mozak te ga čine pouzdanijim i sposobnijim za bolje pamćenje i zaključivanje što želimo očuvati u kasnijim godinama našeg života. Centar za kognitivno starenje i kognitivnu epidemiologiju u svrhu tog istraživanja koristio je podatke dobivene tijekom ispitivanja 853 Škota koji su prve testove inteligencije rješavali 1947. kada su imali samo 11 godina. Zatim su istu skupinu podvrgnuli drugom testiranju između 2008. i 2010. godina, dakle u dobi oko 70 godina starosti. Od početnog broja, svega 262 sudionika naučilo je još jedan jezik uz materinji engleski. Većina ih je naučila strani jezik do punoljetnosti, a njih 90 se aktivno koristilo drugim jezikom do 2008. godine. Gledajući rezultate testova inteligencije iz 1947., osobe koje su naučile strani jezik bile su pod stare dane bolje u čitanju, govoru te općenito u inteligenciji od onih koji nikada nisu naučili drugi jezik.
Podjednake rezultate znanstvenici su zapazili i kod 65 osoba koje su naučile drugi jezik nakon 18. godine života.

Učenje jezika, pogotovo jezika koji nije materinji, koristi se kao dio treninga u sklopu kognitivne terapije u svrhu održavanja kognitivne svježine. Dodatan aspekt u tom kontekstu su i glasovne tehnologije koje također predstavljaju vrstu kognitivnog napora koja osvježava pamćenje i pridonosi općoj mentalnoj dobrobiti. S toga, na glasovne tehnologije danas osim kao vrstu tehnološkog rješenja možemo gledati i kao alat u očuvanju kognitivnih funkcija.

Ana Lukač