Najranija razmatranja odnosa jezične sposobnosti i živčanog sustava čovjeka sežu još do staroga Egipta i antičke Grčke. Danas posjedujemo sofisticiranu metodologiju te uz pomoć tehnologije spoznajemo sve aspekte jezika. U skladu s time, jezično-govornu organizaciju mozga možemo opisati pomoću različitih modela polazeći od razlika između pojedinaca s očuvanom funkcijom govora i onih kojima je ta sposobnost narušena. Jedan od najzanimljivijih faktora u tome kontekstu svakako je pojam značenja, koji ima središnju ulogu u jezičnoj reprodukciji.
Ljudski je glas fantastičan i prilagodljiv alat komunikacije koji čini čovjeka čovjekom. Sposobnost artikulacije i procesuiranja kompleksnih ideja jedan je od razloga uspješnosti čovjeka (Homo Sapiens Sapiens) i zašto smo u izuzetno malo vremena, naspram cjelokupnog postojanja života na Zemlji uspjeli doći do visokog civilizacijskog stupnja.
